- kȍlo
- kȍlo sr 〈G mn kôlā/kolésā〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}tehn. {{c=0}}predmet u obliku kruga ili kružnice; kolut, kotur {{/c}}[lončarsko ∼] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}〈G mn kôlā〉 etnol. {{c=0}}narodni ples koji najčešće oblikuje krug {{/c}}[igrati ∼; plesati ∼] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}tko ili što združen ili povezan zajedničkom osobinom ili svojstvom {{/c}}[prvo ∼ biblioteke]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}vrzino ∼ {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}etnol. {{c=0}}sastanak vještica 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}pometnja, metež; {{/c}}gluho (nijemo), konjsko ∼ etnol. {{c=0}}kolo koje se igra bez muzičke pratnje, samo uz topot stopala⃞ {{001f}}{{/c}}igrati/uhvatiti se u (čije) ∼ pejor. {{c=0}}udružiti se s kim; {{/c}}kad mačka ode, miševi ∼ vode {{c=0}}kad vođa (pretpostavljeni) ode, svi postaju smjeliji; {{/c}}kao nepodmazano ∼ {{c=0}}ne ide lako, kreće se ili odvija se s naporom; {{/c}}∼ sreće {{c=0}}neumitnost smjene sreće i nesreće koja pogađa ljudska bića (slika kola koje se kreće oko vodoravne osi) {{/c}}[∼ sreće se okreće, razg.]{{c=0}}; {{/c}}voditi ∼ {{c=0}}1. {{001f}}predvoditi plesno kolo 2. {{001f}}predvoditi neku grupu, biti kolovođa{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.