Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
korjenodubac — korjenodúbac m <G úpca, V kȍrjenodūpče, N mn úpci, G korjenòdūbācā> DEFINICIJA pejor. deprec. onaj koji »dube korijene riječi«, dosadan, sitničav i usko usmjeren filolog, koji nema smisla za životnost jezika i njegov razvoj ETIMOLOGIJA v.… … Hrvatski jezični portal
korjenodubački — korjenodùbački pril. DEFINICIJA kao korjenodubac, na način korjenodubaca ETIMOLOGIJA vidi korjenodubac … Hrvatski jezični portal
korjenodùbački — pril. kao korjenodubac, na način korjenodubaca … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bukvojed — bȕkvojēd m DEFINICIJA knjiš. rij. onaj koji vidi samo izgled stvari, a ne i njihov sadržaj; cjepidlaka, formalist, korjenodubac, pedant, fahidiot ETIMOLOGIJA rus. bukvoéd … Hrvatski jezični portal
