Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
korigirati — korigírati (koga, što, se) dv. <prez. korìgīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. korìgīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA obaviti/obavljati korekturu ili korekciju ETIMOLOGIJA lat. corrigere: ispraviti; correctus: ispravljen … Hrvatski jezični portal
korigírati — am nedov. in dov. (ȋ) 1. ugotavljati in odpravljati jezikovne, stilistične napake v tekstu, popravljati: korigirati članek; korigira šolske naloge 2. tisk. označevati napake na krtačnem odtisu: staviti in korigirati 3. nav. ekspr. popravljati,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nekorektan — nȅkorektan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. koji se ne odnosi korektno, profesionalno, prijateljski, moralno [nekorektno ponašanje] 2. koji je neispravan [nekorektno obavljen posao]; netočan ETIMOLOGIJA ne + v. korigirati, korektan … Hrvatski jezični portal
korekcija — korèkcija ž DEFINICIJA term. ispravljanje čega [korekcija teksta; korekcija rasta; korekcija smjera vatre iz oružja]; ispravak ETIMOLOGIJA vidi korigirati … Hrvatski jezični portal
korektura — korektúra ž DEFINICIJA 1. a. ispravljanje grešaka u tiskarskom slogu b. otisak sloga na kojem se ispravlja (korigira) [prva korektura] 2. ispravljanje čega [korektura vida; korektura vatre]; korekcija ETIMOLOGIJA vidi korigirati … Hrvatski jezični portal
korekturni — kòrektūrnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na korekturu [korekturni otisak] ETIMOLOGIJA vidi korigirati … Hrvatski jezični portal
korekturnik — korèktūrnīk m <N mn īci> DEFINICIJA vojn. tehn. pribor za računsko određivanje popravaka daljine i pravca pri korekturi gađanja iz topova ETIMOLOGIJA rus. korrekturnik, v. korigirati, v. korektura … Hrvatski jezični portal
korekcijski — korèkcījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na korekciju [korekcijski označavati] ETIMOLOGIJA vidi korigirati … Hrvatski jezični portal
korektorica — kòrektorica ž DEFINICIJA v. korektor ETIMOLOGIJA vidi korigirati … Hrvatski jezični portal
korektan — kòrektan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. koji je u okviru pravila [korektan zaključak]; ispravan, točan 2. koji djeluje u skladu s normama ponašanja [korektna osoba]; pristojan, uljudan ETIMOLOGIJA vidi korigirati … Hrvatski jezični portal
