Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
konotacija — konotácija ž DEFINICIJA 1. misaona radnja i ukupnost asocijacija koje povezuju riječ i njeno značenje, dodavanje denotaciji [otac = ljubav, primjer, uzor] 2. log. ukupnost atributa koji se smatraju bitnima za značenje termina 3. ono što se dobije … Hrvatski jezični portal
konotácija — e ž (á) lit. pojav, da dobi beseda drug, zlasti čustveno, osebnostno obarvan pomen … Slovar slovenskega knjižnega jezika
denotácija — ž lingv. upućivanje na prvo, osnovno, izravno značenje riječi ili izraza (za razliku od dodanih, parcijalnih ili pripisanih značenja i asocijacija) [majka = ženski roditelj], opr. konotacija ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konotacijski — konotácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na konotaciju ETIMOLOGIJA vidi konotacija … Hrvatski jezični portal
konotativan — kȍnotatīvān prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji sadrži elemente konotacije [konotativno značenje] ETIMOLOGIJA vidi konotacija … Hrvatski jezični portal
konotirati — konotírati (što) dv. <prez. konòtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. konòtīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA izvesti/izvoditi, dobivati/dobiti konotacijom ETIMOLOGIJA vidi konotacija … Hrvatski jezični portal
denotacija — denotácija ž DEFINICIJA lingv. upućivanje na prvo, osnovno, izravno značenje riječi ili izraza (za razliku od dodanih, parcijalnih ili pripisanih značenja i asocijacija) [majka = ženski roditelj], opr. konotacija ETIMOLOGIJA lat. denotatio ≃… … Hrvatski jezični portal
