Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
kolokvij — kolòkvīj m DEFINICIJA 1. stručni razgovor i razmjena mišljenja 2. usmena ili pismena provjera znanja na visokim školama, često iz dijela ispitne građe ili kao predispit ETIMOLOGIJA lat. colloquium ≃ colloqui: razgovarati … Hrvatski jezični portal
kolókvij — a m (ọ) 1. šol. manj obsežen izpit na visokih in višjih šolah: opraviti kolokvij / pismeni kolokvij 2. organizirano posvetovanje, razpravljanje strokovnjakov o določeni temi, navadno v manjšem obsegu: dvodnevni kolokvij slovenskih arheologov;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kolokvirati — kolokvírati dv. <prez. kolòkvīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. kolòkvīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA položiti/polagati kolokvij ETIMOLOGIJA vidi kolokvij … Hrvatski jezični portal
kolokutor — kolòkūtor (kolokȗtor) m DEFINICIJA knjiš. onaj s kime se razgovara; sugovornik, subesjednik ETIMOLOGIJA vidi kolokvij … Hrvatski jezični portal
kolokvijalizam — kolokvijalìzam m <G zma, N mn zmi> DEFINICIJA lingv. riječ ili izričaj svojstven razgovornom, kolokvijalnom stilu (npr. vešmašina, pasoš, printer) ETIMOLOGIJA vidi kolokvij … Hrvatski jezični portal
kolokvijalni — kȍlokvijālnī prid. DEFINICIJA koji je svojstven govoru, koji se govori, uobičajen u govoru, svakodnevan u govoru [kolokvijalni stil]; razgovorni ETIMOLOGIJA vidi kolokvij … Hrvatski jezični portal
kolokvijalno — kȍlokvijālno pril. DEFINICIJA na kolokvijalan način [kolokvijalno govoriti] ETIMOLOGIJA vidi kolokvij … Hrvatski jezični portal
kolókvijski — a o prid. (ọ) nanašajoč se na kolokvij: kolokvijski in izpitni roki / kolokvijsko vprašanje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kolokvírati — am dov. in nedov. (ȋ) šol. opraviti kolokvij: kolokviral je med prvimi … Slovar slovenskega knjižnega jezika
