Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
koagulirati — koagulírati (Ø) dv. <prez. koagùlīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. koagùlīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA biti u procesu ili doći u stanje izazvano koagulacijom ETIMOLOGIJA njem. koagulieren ← lat. coagulare: zgrušavati se … Hrvatski jezični portal
koagulírati — am nedov. in dov. (ȋ) kem., med. prehajati iz koloidne raztopine v želatinasto snov; skrknjevati, strjevati se: albumin pri pasteriziranju koagulira / mleko koagulira; preh. formaldehid koagulira beljakovine … Slovar slovenskega knjižnega jezika
koagulogram — koagulògram m DEFINICIJA pat. svaki laboratorijski test zgrušavanja krvi ETIMOLOGIJA v. koagulirati, koagulacija + gram … Hrvatski jezični portal
koagulopatija — koagulopàtija ž DEFINICIJA med. zast. zajednički naziv za poremećaje zgrušavanja krvi ETIMOLOGIJA v. koagulirati, koagulacija + patija … Hrvatski jezični portal
koagulacija — koagulácija ž DEFINICIJA 1. pretvaranje iz tekućeg u stanje slično gelu [koagulacija krvi]; zgrušavanje 2. kem. nastajanje taloga ili potpuno skrutnjivanje otopine pod utjecajem elektrolita [došlo je do koagulacije] ETIMOLOGIJA vidi koagulirati … Hrvatski jezični portal
dijatermokoagulacija — dijatermokoagulácija ž DEFINICIJA med. kirurški postupak pri operaciji u kojem se služi električnom strujom ETIMOLOGIJA dija + termo + v. koagulirati, koagulacija … Hrvatski jezični portal
fotokoagulacija — fotokoagulácija ž DEFINICIJA svojstvo dijelova oka da skupljanjem reagiraju na svjetlo ETIMOLOGIJA foto (2) + v. koagulirati, koagulacija … Hrvatski jezični portal
elektrokoagulacija — elektrokoagulácija ž DEFINICIJA med. nekroza tkiva uzrokovana toplinskim djelovanjem visokofrekventne struje ETIMOLOGIJA elektro + v. koagulirati, koagulacija … Hrvatski jezični portal
koagulácija — e ž (á) glagolnik od koagulirati: pospešiti koagulacijo; koagulacija beljakovin / koagulacija krvi strjevanje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
