kljȍknuti

kljȍknu|ti (∅) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. kljȍknuo〉 žarg. {{c=0}}naglo iznemoći {{/c}}[∼ti u blato; imao sam snage, ali sam naglo ∼o]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}pasti, propasti, uništiti se{{/c}}