klȁnjati

klȁnjati (se, komu, čemu) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}rel. {{c=0}}a. {{001f}}{{/c}}(se) crkv. {{c=0}}spuštati se na koljena u znak poštovanja prema Bogu b. {{001f}}{{/c}}(∅, što) isl. {{c=0}}moliti, obavljati molitvu po propisima islama {{/c}}[∼ dženazu; ∼ namaz] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(se komu) {{c=0}}a. {{001f}}sagibati gornji dio tijela u ljubaznom pozdravu b. {{001f}}{{/c}}pejor. {{c=0}}iskazivati pretjerano poštovanje; dodvoravati se, ulagivati se 3. {{001f}}{{/c}}(se čemu) {{c=0}}a. {{001f}}{{/c}}dosl. {{c=0}}sagibati gornji dio tijela u znak poštovanja {{/c}}[∼ se zlatnom teletu, bibl.] {{c=0}}b. {{001f}}pretjerano oklijevati pred čim ili pred odlukom u vezi s čim, ne moći doći do čega{{/c}}