kȅsa

kȅs|a ž 〈G mn kêsā〉 reg. (+ srp.) {{c=0}}1. {{001f}}vrećica od papira, platna, plastike, kože i sl., služi za pogodniji prijenos sitnih potrepština 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}ono što oblikom podsjeća na kesu

∆ {{001f}}{{/c}}∼a dukata pren. arh. {{c=0}}novčanik

⃞ {{001f}}{{/c}}∼e pod očima {{c=0}}jako izraženi podočnjaci; {{/c}}ni u ∼u ni iz ∼e {{c=0}}(ni u džep, ni iz džepa) svejedno mi je, neću imati ni štete ni koristi; {{/c}}odriješiti (odvezati, razvezati) ∼u {{c=0}}dati novac (ob. u predodžbi da ga ima mnogo ili da tko zamišlja da treba da dobije u velikoj količini); {{/c}}prazna ∼a (imati praznu ∼u) {{c=0}}siromaštvo (biti siromašan, nemati ništa); {{/c}}puna ∼a (imati punu ∼u) {{c=0}}obilje, imućnost (imati mnogo, biti bogat); {{/c}}stegnuti ∼u {{c=0}}ne htjeti dati novac, postati manje darežljiv, postati škrt; {{/c}}udariti (koga) po ∼i {{c=0}}novčano kazniti

{{/c}}✧ {{001f}}tur. ← perz.