- kancelàrījskī
- kancelàrījsk|ī prid. {{c=0}}koji se odnosi na kancelariju; uredski {{/c}}[∼i pribor]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼i namještaj, ∼o pokućstvo {{c=0}}1. {{001f}}pokućstvo kojim se namještaju kancelarije; uredsko pokućstvo 2. {{001f}}općenito, tipizirano, glomazno pokućstvo bez ljepote, prisnosti i obilježja onoga kome pripada; {{/c}}∼i štakor razg. {{c=0}}onaj koji je stalno zadubljen u spise, čitav radni vijek provodi u kancelariji, uredu; okorjeli činovnik; {{/c}}∼o pismo {{c=0}}posebna vrsta nekog pisma koja se razvila u praksi raznih kancelarija (kraljevskih, papinskih i sl.){{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.