- jȃvan
- jȃv|an prid. 〈odr. -vnī, komp. jàvnijī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji je poznat, neskriven, {{/c}}opr. tajni {{c=0}}2. {{001f}}koji je svakome pristupačan, namijenjen svima {{/c}}[∼no predavanje, opr. zatvoreno] {{c=0}}3. {{001f}}koji je opći, općinski, općenarodni (u smislu organizacije društva i odnosa građanina prema državi) {{/c}}[∼ni interesi; ∼ni dug, opr. privatni]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼na osoba {{c=0}}poznata osoba; {{/c}}∼na prodaja, {{c=1}}v. {{ref}}dražba{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼na rasvjeta {{c=0}}rasvjeta na gradskim ulicama; {{/c}}∼na sigurnost {{c=0}}osnovna služba unutarnjih poslova kao grane državne uprave; {{/c}}∼na služba {{c=0}}uslužna djelatnost namijenjena široj zajednici (opskrba strujom, vodom, plinom i sl.); {{/c}}∼na ženska razg. {{c=0}}prostitutka; {{/c}}∼ni bilježnik {{c=0}}osoba ovlaštena da sastavlja javne isprave, ovjerava potpise, prijepise i sl.; notar; {{/c}}∼ni radovi {{c=0}}veliki radovi na izgradnji objekata koji imaju opće značenje u nekoj zemlji (izgradnja cesta, melioracije, regulacija rijekā itd.); {{/c}}∼no dobro {{c=0}}imovinsko dobro, zemljišni posjed; {{/c}}∼no mišljenje (mnijenje) {{c=0}}mišljenje javnosti, naroda, ob. kao čimbenik koji utječe na društveno ili političko djelovanje; {{/c}}∼no pravo pravn. {{c=0}}grana prava koja određuje organizaciju države i njezinih organa (ustavno, upravno, procesno pravo); {{/c}}∼no tužiteljstvo, {{c=1}}v. {{ref}}tužiteljstvo{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.