- jèzičav
- jèzičav prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji ima dug jezik; oštar na jeziku; lajav{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
jezičav — jèzičav prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji ima dug jezik, oštar na jeziku; lajav ETIMOLOGIJA vidi jezik … Hrvatski jezični portal
jezìčavo — pril. na jezičav način; brbljavo, lajavo, blebetavo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jèzičavac — m (jezìčāvka ž) 〈G āvca, V āvče, N mn āvci〉 onaj koji je jezičav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jezičavo — jezìčavo pril. DEFINICIJA na jezičav način; blebetavo, brbljavo, lajavo ETIMOLOGIJA vidi jezik … Hrvatski jezični portal
jezičavac — jèzičavac m <G āvca, V āvče, N mn āvci> DEFINICIJA onaj koji je jezičav ETIMOLOGIJA vidi jezik … Hrvatski jezični portal