- jènjati
- jènjati (∅) dv. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. rad. jènjao, gl. im. -ānje〉 razg. {{c=0}}oslabiti /slabiti, popustiti/popuštati, opasti/opadati (ob. o vjetrovima, poplavama, zimi, burnim osjećajima) {{/c}}[zima jenja/jenjava]✧ {{001f}}mađ.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.