Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
janjičar — jànjičār m DEFINICIJA 1. pov. vojnik pješak u Osmanskom Carstvu u jedinicama (od 14. st. do 1826) sastavljenima od poturčene djece kršćanskih naroda 2. pren. pejor. a. sluga tuđinske vlasti koji radi na štetu vlastitog naroda b. stroga i… … Hrvatski jezični portal
janjičarski — jànjičarski pril. DEFINICIJA kao janjičar, na način janjičara ETIMOLOGIJA vidi janjičar … Hrvatski jezični portal
jànjičarski — pril. kao janjičar, na način janjičara … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bašeskija — bašèskija m <N mn e> DEFINICIJA pov. vojn. stari, isluženi janjičar, janjičarski veteran ETIMOLOGIJA vidi baš … Hrvatski jezični portal
alufedžija — alufèdžija m <N mn e> DEFINICIJA reg. 1. pov. janjičar koji dobiva alufu 2. onaj koji uz redovnu plaću služi državnu službu ETIMOLOGIJA vidi alufa … Hrvatski jezični portal
jamak — jàmak m <N mn aci, G jȁmākā> DEFINICIJA pov. 1. zamjenik barjaktara 2. vojn. regrut janjičar, ob. u vojsci Osmanskog Carstva ONOMASTIKA pr.: Jàmaković (Zagreb, Rijeka) ETIMOLOGIJA tur. yamak: pomoćnik … Hrvatski jezični portal
janjičarev — jànjičārev (jànjičārov) prid. DEFINICIJA koji pripada janjičaru ETIMOLOGIJA vidi janjičar … Hrvatski jezični portal
janjičarski — jànjičarskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na janjičare [janjičarska glazba skupina udaraljki koje su u 18. st. preuzete i u europske vojne orkestre (timpani, činele i dr.)] ETIMOLOGIJA vidi janjičar … Hrvatski jezični portal
