jȅst

jȅst {{c=0}}({{/c}}jèste{{c=0}}){{/c}} {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}3. l. prez. gl. {{c=0}}biti 2. {{001f}}{{/c}}uzv. {{c=0}}a. {{001f}}{{/c}}dosl. {{c=0}}uzvik kojim se potvrđuju riječi sugovornika u dijaloškoj situaciji; da, {{/c}}opr. ne, nije {{c=0}}b. {{001f}}{{/c}}iron. {{c=0}}neslaganje ili negiranje onoga što sugovornik kaže u zn. to je nemoguće, ne dolazi u obzir; nikako, nipošto

⃞ {{001f}}{{/c}}e ∼ {{c=0}}1. {{001f}}tako je, upravo sam to htio reći 2. {{001f}}nije valjda, neće biti (na riječi sugovornika), {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}biti¹{{/ref}}, {{ref}}jesam{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼ da (je, smo itd.) ali {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji ili na pretpostavljene riječi sugovornika ili koga drugoga) dopuštam da je tako; tako je, ali...; neka bude tako, ali...; sigurno je da je tako, ali {{/c}}[∼ da smo braća, ali kese nam ne moraju biti sestre]{{c=0}}; {{/c}}∼ ∼, nije nije {{c=0}}(nakon odlučivanja o tome da li bi što moglo biti ili nakon nagađanja da li što jest) najavljuje se neka odluka, neka bude kako bude, bez obzira na to kako ispadne ili da li je tako; {{/c}}∼ nešto što ga (me, te itd.) naprijed kreće {{c=0}}ima ambicija, mora naprijed, motiviran je, nešto ga goni, mora napredovati i raditi i težiti za boljim bez obzira na to što nema neposrednu korist (prema stihu iz Mažuranićeva epa »Smrt Smail-age Čengijića«); {{/c}}što ∼, ∼ {{c=0}}u dijaloškoj situaciji na sugovornikove riječi ili kao uvod u zaključak s dopunom; što je istina, istina je{{/c}}