- jȅlo
- jȅlo sr 〈G mn jêlā〉 {{c=0}}ono što se jede, ono što je priređeno tako da se može jesti; jestivo, jestvina, jezba, jezbina, jiće {{/c}}[∼ po narudžbi]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}glavno ∼ {{c=0}}dio ručka ili večere koji se služi poslije predjela i juhe; {{/c}}gotovo ∼ razg. {{c=0}}jelo u restoranu koje je moguće brzo servirati, {{/c}}opr. ∼ po narudžbi {{c=0}}jelo iz konzerve koje nije potrebno kuhati, prigrijavati ili dodatno pripremati; {{/c}}hladno ∼ {{c=0}}jelo koje ne treba kuhati ili prigrijavati, {{/c}}opr. toplo ∼{{c=0}}; {{/c}}pribor za ∼ {{c=0}}jedaći pribor po građanskim običajima (žlica, vilica, nož), {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}beštek{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.