Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
jednačiti — jednáčiti (koga, što, se) nesvrš. <prez. jèdnāčīm, pril. sad. jednáčēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA 1. činiti da bude što čemu jednako 2. [i] (+ srp.)[/i] uspoređivati, komparirati ETIMOLOGIJA vidi jednak … Hrvatski jezični portal
jednáčēnje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}jednačiti{{/ref}} 2. {{001f}}lingv. proces izjednačivanja [∼ suglasnika po zvučnosti: vrabac {{tag1=2}}→{{/tag1}} vrabca {{tag1=2}}→{{/tag1}} vrapca]; asimilacija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razjednačiti — razjednáčiti se svrš. <prez. razjèdnāčīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. razjèdnāčen> DEFINICIJA od jednakog postati nejednak, opr. izjednačiti (se) ETIMOLOGIJA raz + v. jednak, jednačiti … Hrvatski jezični portal
ujednačiti — ujednáčiti (što, se) svrš. <prez. ujèdnāčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ujèdnāčen> DEFINICIJA učiniti (se) ujednačenim ETIMOLOGIJA u + v. jednak, jednačiti … Hrvatski jezični portal
jednačenje — jednáčēnje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. jednačiti 2. proces izjednačivanja [jednačenje suglasnika po zvučnosti[i]: [/i] vrabac → vrabca → vrapca]; asimilacija ETIMOLOGIJA vidi jednak … Hrvatski jezični portal
