Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
izumjeti — izùmjeti svrš. <prez. ìzumīm, pril. pr. ēvši, prid. trp. ìzumljen> DEFINICIJA doći do izuma, otkriti tehničku spravu, uređaj ili postupak, pronaći neko novo (tehničko) rješenje, usp. izum (1) ETIMOLOGIJA iz + v. umjeti … Hrvatski jezični portal
izumiti — izùmiti svrš. <prez. ìzumīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzumljen> DEFINICIJA v. izumjeti ETIMOLOGIJA vidi izumjeti … Hrvatski jezični portal
izùmiti — svrš. 〈prez. ìzumīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzumljen〉, {{c=1}}v. {{ref}}izumjeti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izumiteljičin — izumitèljičin prid. DEFINICIJA koji pripada izumiteljici ETIMOLOGIJA vidi izumjeti … Hrvatski jezični portal
izumiteljski — izùmiteljskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na izumitelje ETIMOLOGIJA vidi izumjeti … Hrvatski jezični portal
izumiteljski — izùmiteljski pril. DEFINICIJA kao izumitelj, na način izumitelja ETIMOLOGIJA vidi izumjeti … Hrvatski jezični portal
izumitelj — izùmitelj m DEFINICIJA onaj koji je što izumio; izumilac, pronalazač ETIMOLOGIJA vidi izumjeti … Hrvatski jezični portal
izumiteljica — izumitèljica ž DEFINICIJA v. izumitelj ETIMOLOGIJA vidi izumjeti … Hrvatski jezični portal
izum — ìzum m DEFINICIJA 1. tehničko otkriće, ono što je novo učinjeno, sastavljeno ili konstruirano na temelju prirodnih zakonitosti; inovacija, pronalazak 2. pren. iron. loše domišljanje, izmišljotina ETIMOLOGIJA vidi izumjeti … Hrvatski jezični portal
