- izòlučiti
- izòlučiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. izòlučen〉 term. {{c=0}}spiralno ižlijebiti cijev iznutra; izraditi naoklis (o cijevi vatrenog oružja kroz koju prolazi zrno, za razliku od glatke cijevi kroz koju prolazi sačma){{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.