Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
izvikati — izvíkati (se) svrš. <prez. ìzvīčēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. izvíči (se), prid. trp. ìzvīkān> DEFINICIJA iron. 1. (koga, što) stvoriti o sebi ili o kome glas u javnosti koji nije u skladu sa stvarnom vrijednosti (o osobama, stvarima i … Hrvatski jezični portal
izvikivati — izvikívati nesvrš. <prez. izvìkujēm, pril. sad. izvìkujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. izvikati ETIMOLOGIJA vidi izvikati … Hrvatski jezični portal
razvíkati — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ràzvīčēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. razvíči (se), prid. trp. ràzvīkān〉 1. {{001f}}(koga, što) pretjerano razglasiti, iznijeti na glas, izvikati, reklamirati 2. {{001f}}(se) početi jako vikati, dati se u viku … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìspraskati se — svrš. razg. (u šali) izvikati se na koga … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razvikati — razvíkati (koga, što, se) svrš. <prez. ràzvīčēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. razvíči (se), prid. trp. ràzvīkān> DEFINICIJA 1. (koga, što) pretjerano razglasiti, iznijeti na glas, izvikati, reklamirati 2. (se) početi jako vikati, dati se… … Hrvatski jezični portal
izvikivač — izvikìvāč m <G izvikiváča> DEFINICIJA 1. onaj koji izvikuje cijene, početne cijene na dražbama, koji nudi robu tako što izvikuje osnovne podatke 2. bubnjar, pozivar ETIMOLOGIJA vidi izvikati … Hrvatski jezični portal
izvikivačev — izvikiváčev prid. DEFINICIJA koji pripada izvikivaču ETIMOLOGIJA vidi izvikati … Hrvatski jezični portal
izvikivačica — izvikivàčica ž DEFINICIJA v. izvikivač ETIMOLOGIJA vidi izvikati … Hrvatski jezični portal
izvikivačičin — izvikivàčičin prid. DEFINICIJA koji pripada izvikivačici ETIMOLOGIJA vidi izvikati … Hrvatski jezični portal
