Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
izvaliti — izváliti (se) svrš. <prez. ìzvālīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ìzvāljen> DEFINICIJA 1. (što) izvaditi, iščupati iz tla i prevrnuti, srušiti (kamen, stablo i sl.) 2. (što) razg. reći što nepromišljeno, glupo, nespretno; bubnuti 3.… … Hrvatski jezični portal
izvalíti — ím tudi zvalíti ím dov., izválil tudi zválil (ȋ í) s sedenjem na jajcih, jajčecih doseči, da se v njih razvijejo mladiči: koklja je izvalila deset piščancev izvalíti se tudi zvalíti se začeti živeti ob prihodu iz jajca, jajčeca: račke so se že… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
izvaljivati — izvaljívati (što, se) nesvrš. <prez. izvàljujēm, pril. sad. izvàljujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. izvaliti ETIMOLOGIJA vidi izvaliti … Hrvatski jezični portal
blȅbnuti — (što) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. blȅbnuo〉 reći nešto nepromišljeno; izvaliti, lupiti, bubnuti [∼ i ostati živ], {{c=1}}usp. {{ref}}blebetati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ga — zam. 1. {{001f}}nenaglašeni akuzativ od on i ono (naglašeno njega), {{c=1}}usp. {{ref}}on{{/ref}}, {{ref}}ono{{/ref}} 2. {{001f}}razg. pleonastična riječ za pojačavanje bez značenja, ob. uz isključivanje mogućnosti vršenja neke radnje ili tvrdnje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ispìliti se — ispìli|ti se svrš. 〈prez. ìspīlīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. ìspīljen〉 1. {{001f}}prokljuvati ljusku jajeta, izići iz ljuske kao pile, izvaliti se, izleći se (ob. o piletu domaće kokoši i fazana) 2. {{001f}}pren. razg. pojaviti se,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izvaljívati — (što, se) nesvrš. 〈prez. izvàljujēm (se), pril. sad. izvàljujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}izvaliti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pováliti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. pòvālīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. pòvāljen〉 1. {{001f}}(koga, što) učiniti da padne svom dužinom; oboriti, svaliti, položiti 2. {{001f}}(koga, što) učiniti da što polegne po zemlji [vjetar povalio pšenicu] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pròbiseriti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. pròbiseren〉 iron. podr. izgovoriti glupost, izbrbljati budalaštinu, izvaliti neku »bisernu« misao … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tȃj — (tȃ ž, tô sr) zam. (pokazna) 〈G tȍgā (tê), D tȍmu/tòmē (tôj), I tîm (tôm), N mn tî (tê, tȃ)〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ukazuje na pojam u blizini ili uopće u sferi sugovornika b. {{001f}}ukazuje na nešto što je spomenuo sugovornik ili o čemu je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
