- izrùčiv
- izrùčiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji može biti izručen{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
izručiv — izrùčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji može biti izručen ETIMOLOGIJA vidi izručiti … Hrvatski jezični portal