- izrèciv
- izrèciv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se može izreći, koji je takav da se može opisati riječima ili brojkama{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
izrèciv
Look at other dictionaries:
izreciv — izrèciv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može izreći, koji je takav da se može opisati riječima ili brojkama ETIMOLOGIJA vidi izreći … Hrvatski jezični portal
iskàziv — prid. 〈odr. ī〉 koji se može: 1. {{001f}}iskazati riječima; izreciv 2. {{001f}}iskazati u obliku iskaza … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neizrèciv — prid. 〈odr. ī〉 koji se ne može opisati ili izreći riječima [s ∼om boli; ∼a tuga; ∼a ljepota]; neiskazan, neopisiv, opr. izreciv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neizreciv — neizrèciv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ne može opisati ili izreći riječima [s neizrecivom boli; neizreciva tuga; neizreciva ljepota]; neiskazan, neopisiv, opr. izreciv ETIMOLOGIJA vidi neizrečen … Hrvatski jezični portal
apofatičan — apofàtičan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji se prema čemu postavlja negativno i poričući; odrečan, odričan SINTAGMA apofatično bogoslovlje učenje razvijeno u pravoslavlju prema kojemu su Bogu bliži odrečni nego potvrdni iskazi i tvrdnje,… … Hrvatski jezični portal
iskaziv — iskàziv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može 1. iskazati riječima, izreciv 2. iskazati u obliku iskaza ETIMOLOGIJA vidi iskazati … Hrvatski jezični portal
