- isprčívati se
- isprčívati se nesvrš. 〈prez. ispr̀čujēm se, pril. sad. ispr̀čujūći se, gl. im. -ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}isprčiti se{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
isprćívati — (što) nesvrš. 〈prez. ispr̀ćujēm, pril. sad. ispr̀ćujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}isprćiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
isprčivati — isprčívati se nesvrš. <prez. ispr̀čujēm se, pril. sad. ispr̀čujūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. isprčiti ETIMOLOGIJA vidi isprčiti … Hrvatski jezični portal
isprćivati — isprćívati (što) nesvrš. <prez. ispr̀ćujēm, pril. sad. ispr̀ćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. isprćiti ETIMOLOGIJA vidi isprćiti … Hrvatski jezični portal