- isporúčiti
- isporúčiti (što) svrš. 〈prez. ispòrūčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ispòrūčen〉 {{c=0}}poslati i uručiti kupljenu ili naručenu robu, poštu, pozdrave i sl.{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
isporúčiti
Look at other dictionaries:
isporučiti — isporúčiti (što) svrš. <prez. ispòrūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ispòrūčen> DEFINICIJA poslati i uručiti kupljenu ili naručenu robu, poštu, pozdrave i sl. ETIMOLOGIJA is + v. poručiti … Hrvatski jezični portal
isporučivati — isporučívati (što) nesvrš. <prez. isporùčujēm, pril. sad. isporùčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. isporučiti ETIMOLOGIJA vidi isporučiti … Hrvatski jezični portal
dostàvljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se može dostaviti, isporučiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
isporučívati — (što) nesvrš. 〈prez. isporùčujēm, pril. sad. isporùčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}isporučiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lı̏frati — (što) dv. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 reg. isporučiti/isporučivati robu, dobaviti/dobavljati, nabaviti/nabavljati, liferovati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lifrati — lȉfrati (što) dv. <prez. ām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. isporučiti/isporučivati robu, dobaviti/dobavljati, nabaviti/nabavljati; liferovati ETIMOLOGIJA vidi liferacija … Hrvatski jezični portal
dostavljiv — dostàvljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može dostaviti, isporučiti ETIMOLOGIJA vidi dostaviti … Hrvatski jezični portal
isporuka — ȉsporuka ž <D L uci> DEFINICIJA 1. čin slaganja i uručivanja naručene ili kupljene robe kupcu ili naručiocu [rok isporuke] 2. takva roba u jednoj pošiljci [velika isporuka] ETIMOLOGIJA vidi isporučiti … Hrvatski jezični portal
