Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
intonirati — intonírati dv. <prez. intònīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (Ø) zasvirati, zapjevati, započeti/započinjati s pjevanjem ili sviranjem 2. (što) pren. dati/davati ton, započeti/započinjavati izlaganje, tekst… … Hrvatski jezični portal
intonírati — am dov. in nedov. (ȋ) 1. muz. dati ton, interval, akord pred začetkom izvajanja skladbe: dirigent je intoniral; pren., knjiž. avtor je začetek tragedije pravilno intoniral ∙ knjiž., redko intonirati klavir uglasiti; knjiž., redko zbor je… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
intonacija — intonácija ž DEFINICIJA fon. 1. ton govora, njegova ritmičko melodička strana, povisivanje i snizivanje glasa 2. glazb. a. ton, interval ili akord koji dirigent ili zborovođa odsvira ili otpjeva prije izvođenja vokalne kompozicije a cappella, da… … Hrvatski jezični portal
intonacijski — intonácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na intonaciju ETIMOLOGIJA vidi intonirati … Hrvatski jezični portal
intonativno — ȉntonatīvno pril. DEFINICIJA po intonaciji, prema intonaciji ETIMOLOGIJA vidi intonirati … Hrvatski jezični portal
intoniranost — intònīranōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je intonirano ETIMOLOGIJA vidi intonirati … Hrvatski jezični portal
