Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
interpelirati — interpelírati (Ø) dv. <prez. interpèlīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. upasti/upadati komu u riječ u izlaganju, ubaciti/ubacivati neki detalj u čije izlaganje (nakon traženja i dobivanja riječi i prava na… … Hrvatski jezični portal
interpelírati — am dov. in nedov. (ȋ) jur. zahtevati v skupščini, da se obravnava določeno politično vprašanje iz dela vrhovnega izvršilnega organa: pogosto interpelirati / poslanec je interpeliral predsednika zaradi nesprejetega sklepa; pren. uslužbenci… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
interpelacijski — interpelácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na interpelaciju ETIMOLOGIJA vidi interpelirati … Hrvatski jezični portal
interpelant — interpèlant m <G mn nātā> DEFINICIJA onaj koji interpelira (2) ETIMOLOGIJA vidi interpelirati … Hrvatski jezični portal
interpelacija — interpelácija ž DEFINICIJA 1. čin interpeliranja; upadica 2. pismeni ili usmeni zahtjev da se što objasni (ob. upravljen ministru ili vladi u parlamentarnoj proceduri) ETIMOLOGIJA vidi interpelirati … Hrvatski jezični portal
