Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
inkriminirati — inkriminírati (komu što) dv. <prez. inkrimìnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA uključiti/uključivati koga ili pripisati komu krivnju za neko nedjelo (zločin i sl.) ETIMOLOGIJA njem. inkriminieren ← lat.… … Hrvatski jezični portal
inkriminírati — am dov. in nedov. (ȋ) knjiž. obdolžiti, obtožiti: avtor inkriminira v svojem članku več oseb ♦ jur. določiti s kazenskim zakonom, da je kako dejanje kaznivo dejanje inkriminíran a o 1. deležnik od inkriminirati: inkriminirana oseba /… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
inkriminacija — inkriminácija ž DEFINICIJA čin i radnja inkriminiranja; okrivljavanje, optužba ETIMOLOGIJA vidi inkriminirati … Hrvatski jezični portal
inkriminiran — inkrimìnīran prid. <odr. ī> DEFINICIJA admin. služb. o kojemu je riječ, o kojemu se radi (ob. u okviru nekog pravnog procesa, istrage o krivnji i sl.) [inkriminirano pismo; inkriminirano djelo] ETIMOLOGIJA vidi inkriminirati … Hrvatski jezični portal
inkriminiranost — inkrimìnīranōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji je inkriminiran ili svojstvo onoga što je inkriminirano, usp. inkriminacija ETIMOLOGIJA vidi inkriminirati … Hrvatski jezični portal
