indùkcija

indùkcija ž {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}fil. {{c=0}}a. {{001f}}zaključivanje od pojedinačnih slučajeva prema općim zakonitostima koje njima upravljaju b. {{001f}}metodološki postupak zaključivanja od pojedinačnog prema općem, {{/c}}opr. dedukcija {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}psih. {{c=0}}pojavljivanje čuvstava, misli, asocijacija koji su potaknuti istim psihičkim procesima kod drugih osoba 3. {{001f}}{{/c}}biol. {{c=0}}u ranoj fazi embrionalnog razvitka pojava da dio zametka (»aktivno tkivo«) izaziva determinaciju nediferenciranih stanica koje se razvijaju u pojedine organe

∆ {{001f}}{{/c}}elektromagnetska ∼ fiz. {{c=0}}izazivanje električne struje u vodiču promjenom magnetskog polja oko njega; {{/c}}magnetska ∼ fiz. {{c=0}}gustoća magnetskog toka, vektorska fizikalna veličina proporcionalna magnetskom polju (simbol B), jedinica: tesla (simbol T); {{/c}}potpuna ∼ mat. {{c=0}}metoda dokazivanja neke tvrdnje koja vrijedi za svaki prirodni broj, osim konačno mnogo mogućih iznimki, proizlazi iz temeljnog aksioma strukture skupa prirodnih brojeva

{{/c}}✧ {{001f}}lat.