imanje — imánje sr DEFINICIJA 1. term. posjed koji podrazumijeva vlasništvo nad zemljom i ono što je na zemlji; gospodarstvo, poljoprivredno dobro 2. razg. ukupna imovina [znanje je imanje] ETIMOLOGIJA vidi imati … Hrvatski jezični portal
ìmānje — sr 〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}imati{{/ref}}, opr. nemanje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
imanje — ìmānje sr <gl. im.> DEFINICIJA v. imati, opr. nemanje ETIMOLOGIJA vidi imati … Hrvatski jezični portal
bȁština — ž 1. {{001f}}imanje koje je naslijeđeno, baštinjeno; očevina, djedovina 2. {{001f}}arh. a. {{001f}}dobro, imanje b. {{001f}}njiva, livada c. {{001f}}zavičaj, postojbina 3. {{001f}}ukupnost iz prošlosti sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
baština — bȁština ž DEFINICIJA 1. imanje koje je naslijeđeno, baštinjeno; bašćina, djedovina, očevina 2. arh. a. dobro, imanje b. njiva, livada c. zavičaj, postojbina 3. ukupnost iz prošlosti sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara [nacionalna baština];… … Hrvatski jezični portal
Sanica (Ort) — Sanica Sanica ist eine Gemeinde in Bosnien und Herzegowina, Teil der Opština (Großgemeinde) Ključ im Kanton Una Sana. Der Name des Ortes stammt von dem Fluss Sanica („kleine Sana“) ab, dessen Quelle auf dem Gebiet der Gemeinde liegt und der in… … Deutsch Wikipedia
bogàtstvo — bogàtstv|o sr 〈G mn tāvā/bogátstvā〉 1. {{001f}}imanje ili imovina velike vrijednosti, obilje novca ili vrijednosti, dragocjenosti [materijalno ∼o; duhovno ∼o; rudno ∼o] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}stanje ili svojstvo onoga koji je bogat ili onoga … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bábovina — ž reg. imanje naslijeđeno od oca; očevina, babaluk2 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bìljeg — m 〈N mn ezi〉 1. {{001f}}vanjski znak ili očitovanje čega, obilježje kakve odlike, otisak čega proživljenog; trag 2. {{001f}}ono čime se što obilježi radi snalaženja, traženja itd. a. {{001f}}meta, domet, nišan, cilj b. {{001f}}kamen međaš,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dijéliti — (kome, što, se) nesvrš. 〈prez. dijêlīm (se), pril. sad. lēći (se), prid. trp. dijêljen, gl. im. éljēnje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}raščlanjivati na manje komade po nekom smislu ili omjeru [∼ kruh] b. {{001f}}mat. izvoditi operaciju dijeljenja c … Veliki rječnik hrvatskoga jezika