Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
imputirati — imputírati (komu, čemu) dv. <prez. impùtīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA pripisati/pripisivati (komu) nešto što nije učinio ili rekao, bezrazložno okrivljavati podmetnuti/podmetati (ob. iza leđa) ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
imputírati — am dov. in nedov. (ȋ) knjiž. svojevoljno pripisati, podtakniti: Stritar je Prešernu imputiral vrsto svojih idej … Slovar slovenskega knjižnega jezika
imputacija — imputácija ž DEFINICIJA čin imputiranja, usp. imputirati ETIMOLOGIJA vidi imputirati … Hrvatski jezični portal
imputácija — ž čin imputiranja, {{c=1}}usp. {{ref}}imputirati{{/ref}} ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
imputiran — impùtīran prid. <odr. i> DEFINICIJA koji je pripisan; podmetnut SINTAGMA imputirana pravednost teol. način da se grešniku više ne pripisuju njegovi grijesi, jer mu se ubraja u opravdanju pravednost Isusa Krista ETIMOLOGIJA vidi imputirati … Hrvatski jezični portal
