- impresionìzam
- impresionìzam m 〈G -zma〉 {{c=0}}1. {{001f}}umjetnički smjer (druga pol. 19. st.) koji stavlja težište na neposredni subjektivni doživljaj i svoju svrhu vidi u realizaciji i slobodnoj interpretaciji najneposrednijih umjetnikovih dojmova a. {{001f}}u likovnim umjetnostima slikanje u prirodi, hvatanje trenutka, svjetla, zraka; rastvaranje površine i forme uz napuštanje realističkog prenošenja viđenog po pravilima preciznog akademskog crteža što je omogućila istovremena pojava fotografije; skulptura se radi od materijala koji omogućuju brzo prenošenje i skicozno, vehementno oblikovanje (vosak, gips) b. {{001f}}u glazbi naglasak na osobnim trenutnim dojmovima i raspoloženjima (ob. lirska) koje pobuđuju zvukovi prirode i općenito umjetnikova okolina c. {{001f}}u književnosti nastojanje da se što vjernije prenesu najneposredniji autorovi dojmovi (impresije) bez naknadne etičke selekcije i racionalizacije 2. {{001f}}teorija po kojoj su samo osjetilni dojmovi realni i relevantni za spoznaju, bez uplitanja transcendentnih komponenti 3. {{001f}}zaključivanje na osnovi (prvih) dojmova, bez oslanjanja na materijalne činjenice i znanstvenu metodu (gdje je ona potrebna){{/c}}✧ {{001f}}fr.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.