- ignoràncija
- ignoràncija ž {{c=0}}1. {{001f}}potpuna neupućenost u činjenice koje tvore potrebna znanja, posvemašnje neznanje 2. {{001f}}prezir, nevođenje računa o čemu, neobaziranje na što{{/c}}✧ {{001f}}lat.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ignoràncija
Look at other dictionaries:
ignorancija — ignoràncija ž DEFINICIJA 1. potpuna neupućenost u činjenice koje tvore potrebna znanja, posvemašnje neznanje 2. prezir, nevođenje računa o čemu, neobaziranje na što ETIMOLOGIJA lat. ignorantia ← ignorans: koji ne zna ← ignorare: ne znati … Hrvatski jezični portal
ignorancija — sf. (1) TrpŽ nežinojimas, tamsumas, tamsuoliškumas … Dictionary of the Lithuanian Language
šútnja — ž 1. {{001f}}stanje kad se šuti, kad se ne govori [duboka ∼] 2. {{001f}}smišljeno ustezanje od izricanja mišljenja, nijemi otpor [taj roman je dočekala ∼]; ignorancija, prešućivanje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šutnja — šútnja ž DEFINICIJA 1. stanje kad se šuti, kad se ne govori [duboka šutnja] 2. smišljeno ustezanje od izricanja mišljenja, nijemi otpor; ignorancija, prešućivanje [taj roman je dočekala šutnja] ETIMOLOGIJA vidi šutjeti … Hrvatski jezični portal
ignorantski — ignòrantski pril. DEFINICIJA kao ignorant, na način ignoranta ETIMOLOGIJA vidi ignorancija … Hrvatski jezični portal
ignorirati — ignorírati (koga, što) dv. <prez. ignòrīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. ne znati, ne biti obaviješten 2. ne mariti za koga ili što, zanemariti/zanemarivati; prezreti/prezirati ETIMOLOGIJA vidi ignorancija … Hrvatski jezični portal
ignorant — ignòrant m <G mn nātā> DEFINICIJA 1. onaj koji nema znanja, onaj koji je neobaviješten; neznalica 2. onaj koji sve prezire, onaj koji ne vodi računa o kome ili čemu ETIMOLOGIJA vidi ignorancija … Hrvatski jezični portal
ignorantkinja — ignòrantkinja (ignòrantica) ž DEFINICIJA v. ignorant ETIMOLOGIJA vidi ignorancija … Hrvatski jezični portal
ignorantski — ignòrantskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na ignoranciju i ignorante ETIMOLOGIJA vidi ignorancija … Hrvatski jezični portal
drąsybė — sf. (1), drąsỹbė (2) Grl, drą̃sybė (1) Dk; SD344 drąsumas, drąsa: Mat ką padaro, vaike, drąsybė – arklys ir išmušė dantis Pc. Ir drąsybė to vaiko – įsisukęs pačion vyšnios viršūnėn Slm. Begalinė to senio drąsybė Rdn. Iš tikro drąsybė žmogaus,… … Dictionary of the Lithuanian Language
