Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
hujati — hújati (Ø) nesvrš. <prez. jīm, pril. sad. jēći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. hujiti ETIMOLOGIJA vidi huk … Hrvatski jezični portal
χουγιάζω — Ν 1. φωνάζω δυνατά, ιδίως από απόσταση («χούγιαξε τα πρόβατα να φύγουν από τον δρόμο») 2. μτφ. επιπλήττω κάποιον μεγαλόφωνα («τόν χούγιαξε και τόν τρόμαξε»). [ΕΤΥΜΟΛ. < σλαβ. hujati «φωνάζω»] … Dictionary of Greek
búčiti — (búčati) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čānje〉 1. {{001f}}praviti buku; galamiti, vikati 2. {{001f}}hučati, hujati (vjetar, more, bujica) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hújiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. jēći, gl. im. jēnje〉, {{c=1}}v. {{ref}}hujati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zahújati — svrš. 〈prez. zahújīm, pril. pr. āvši, prid. rad. zahújao〉 početi hujati, {{c=1}}usp. {{ref}}zahučati{{/ref}}, {{ref}}zahujati{{/ref}}, {{ref}}zahukati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zavíjati — (∅, se) nesvrš. 〈prez. zàvījām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}zaviti{{/ref}} 2. {{001f}}izbjegavati jasno izjašnjavanje; okolišati 3. {{001f}}otegnuto urlati, urlikati, vijati (o vuku, psu) 4. {{001f}}pejor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prohujati — prohújati (Ø) svrš. <prez. prohújīm, pril. pr. āvši, prid. rad. prohújao> DEFINICIJA 1. proći, proletjeti hujeći (ob. o vjetru) 2. pren. brzo proći, minuti, proteći (o vremenu, osjećajima, uspomenama i sl.) [godine su prohujale] ETIMOLOGIJA … Hrvatski jezični portal
bučiti — búčiti (búčati) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čānje> DEFINICIJA 1. praviti buku; bukati, galamiti, vikati 2. hučati, hujati (vjetar, more, bujica) ETIMOLOGIJA vidi buka … Hrvatski jezični portal
zavijati — zavíjati (Ø, se) nesvrš. <prez. zàvījām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. v. zaviti 2. izbjegavati jasno izjašnjavanje; okolišati 3. otegnuto urlati, urlikati, vijati (o vuku, psu) 4. pejor. dosadno i bez razloga naricati;… … Hrvatski jezični portal
hujiti — hújiti (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. jēći, gl. im. jēnje> DEFINICIJA 1. snažno udarati, prolaziti u jakom nalijetanju (kao vjetar, ili voda tekućica), predodžba zvuka koji se konvencionalno piše i izgovara »hu«, proizvoditi huku; hujati … Hrvatski jezični portal
