hòću

hòću svrš. 〈1. l. jd prez. od htjeti, skraćeni oblik ću〉

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}A. ∼! {{c=0}}zavisno o intonaciji znači u dijaloškoj situaciji hoću i iron. neću; {{/c}}B. hoćeš..., hoćeš... {{c=0}}(u nabrajanju barem dva puta) na svakakav način, na razne načine, i na ovaj i na onaj način {{/c}}[krumpir je bog u kući: ∼ pečen, ∼ varen, ∼ frigan]{{c=0}}; {{/c}}hoćeš-nećeš {{c=0}}1. {{001f}}kako god se uzme, kako god bilo, s koje god se strane gledalo 2. {{001f}}ako hoćeš, u redu, ako nećeš ne mora; {{/c}}hoćeš-nećeš, moraš {{c=0}}kako god okreneš, na kraju moraš; neizbježno je; ne može se izbjeći; {{/c}}∼ ovako, ∼ onako {{c=0}}može na svaki način, kako želim, kako god hoću{{/c}}