- humanìstičkī
- humanìstičk|ī prid. {{c=0}}koji se odnosi na humaniste ili humanizam∆ {{001f}}{{/c}}∼e znanosti {{c=0}}proučavanje književnosti, jezika, filozofije i umjetnosti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
humanìstičkī
Look at other dictionaries:
humanistički — humanìstički pril. DEFINICIJA na način humanista, u skladu s načelima humanizma [humanistički obrazovan] ETIMOLOGIJA vidi humanizam … Hrvatski jezični portal
humanìstički — pril. na način humanista, u skladu s principima humanizma … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
humanistički — humanìstičkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na humaniste ili humanizam SINTAGMA humanistička psihologija psih. tretira čovjeka ponajprije kao slobodno, stvaralačko biće koje teži za samoostvarenjem i uzajamnim razumijevanjem; nagoni i podražaji… … Hrvatski jezični portal
društvènjāk — m 〈G društvenjáka, N mn društvenjáci〉 razg. onaj koji se bavi društvenim znanostima, koji je obrazovan humanistički, opr. prirodnjak, tehničar … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
društvenjak — društvènjāk m <G društvenjáka, N mn društvenjáci> DEFINICIJA razg. onaj koji se bavi društvenim znanostima, koji je obrazovan humanistički, opr. prirodnjak, tehničar ETIMOLOGIJA vidi društvo … Hrvatski jezični portal
Grotius — (izg. grȏcius), Hugo (1583 1645) DEFINICIJA nizozemski humanistički pjesnik latinist, pravnik, povjesničar i diplomat, utemeljitelj škole prirodnog prava, napisao prvi prikaz cjelokupnog međunarodnog prava (O razumu i mirnodopskom pravu, Slobodno … Hrvatski jezični portal
