Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
horizontala — horizontála ž DEFINICIJA 1. vodoravna crta, vodoravan položaj, pravac paralelan s ravninom horizonta ili s površinom mirne vode; vodoravnica, opr. vertikala 2. (mn), v. izohipsa FRAZEOLOGIJA ići u horizontalu, provesti u horizontali žarg. ići u… … Hrvatski jezični portal
horizontála — e ž (ȃ) 1. geom. črta, vzporedna z gladino mirujoče vode: horizontala in vertikala; pren. umirjene horizontale kozolcev v razgibani gorski pokrajini 2. geogr. črta na zemljevidu, ki veže kraje z isto nadmorsko višino; izohipsa: kartografska… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
izohìpsa — ž 〈G mn izohípsā〉 geogr. crta koja spaja točke jednake apsolutne visine; horizontala ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vertikála — vertikál|a ž 1. {{001f}}mat. pravac koji siječe neku liniju pod kutom od 90°; okomica, normala, opr. horizontala 2. {{001f}}fiz. pravac niti viska u položaju ravnoteže ⃞ {{001f}}imati ∼u biti dosljedan u svojim pogledima i stavovima; biti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȍdorāvnica — ž rij. neodom., {{c=1}}v. {{ref}}horizontala{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vertikala — vertikála ž DEFINICIJA 1. mat. pravac koji siječe neku liniju pod kutom od 90°; okomica, opr. horizontala 2. fiz. pravac niti viska u položaju ravnoteže FRAZEOLOGIJA imati vertikalu biti dosljedan u svojim pogledima i stavovima; biti neporočan u… … Hrvatski jezični portal
vodoravnica — vȍdorāvnica ž DEFINICIJA rij. neodom., v. horizontala ETIMOLOGIJA vidi vodoravan … Hrvatski jezični portal
izohipsa — izohìpsa ž <G mn izohípsā> DEFINICIJA geogr. crta koja spaja točke jednake apsolutne visine; horizontala, slojnica ETIMOLOGIJA izo + grč. hýpsos: visina … Hrvatski jezični portal
vertikála — e ž (ȃ) 1. geom. črta, pravokotna na gladino mirujoče vode: narisati vertikalo; vertikala in horizontala 2. knjiž., s prilastkom kar je navpično in visoko: jambori čolnov so stroge vertikale; betonske vertikale novega časa nebotičniki 3. knjiž.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
