- històričār
- històričār m {{c=0}}({{/c}}històričārka ž{{c=0}}){{/c}} {{c=0}}onaj koji se bavi historijom; historik, povjesničar{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
històričār
Look at other dictionaries:
historičar — històričār m DEFINICIJA onaj koji se bavi historijom; historik, povjesničar ETIMOLOGIJA vidi historija … Hrvatski jezični portal
Кухач Ф. К. — (Kuhac; до 1871 Кох, Koch) Франьо Ксавер (20 XI 1834, Осиек, Далмация 18 VI 1911, Загреб) хорв. музыковед, фольклорист, композитор (Югославия). С юношеских лет собирал нар. песни. В 1854 окончил Нац. консерваторию в Пеште, где учился у Ф … Музыкальная энциклопедия
THYNNUS — a θύειν, ruere cum impetu, quod tum maxime facit, cum oestrô agitatur, adeo ut etiam in naves insiliat. Gesner. Huius piscis fetus ςκοδρύλη, ac fit ex ovo, quod Thznnus in ponto peperit> Byzantii vocant αὐξίδα, quasi dicas auxumam, quia cito… … Hofmann J. Lexicon universale
dublèta — ž 〈G mn dublétā〉 1. {{001f}}razg. ono što postoji u dvije jedinice, u dva različita lika, često par podjednakih predmeta; inačica 2. {{001f}}lingv. dvije riječi u istom jeziku različita oblika, a katkada i značenja, potekle od iste riječi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
històričarski — pril. kao historičar, na način historičara … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍvjesničār — m (pȍvjesničārka ž) onaj koji se bavi proučavanjem i pisanjem povijesti; historičar, historiograf, povjesnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Salustije — Salùstije, Gaj Krisp (lat. Gaius Sallustius Crispus) (86 35. pr. Kr.) DEFINICIJA rimski historičar (O Katilininoj uroti) … Hrvatski jezični portal
povjesničar — pȍvjesničār m DEFINICIJA onaj koji se bavi proučavanjem i pisanjem povijesti; povjesnik, historičar, historiograf ETIMOLOGIJA vidi povijest … Hrvatski jezični portal
Polibije — Políbije (o.201 o.120. pr. Kr.) DEFINICIJA grčki historičar Rimske Republike i njenog mediteranskog kruga (Historija); u 40 knjiga (sačuvano samo prvih 5) prikazani su događaji uspona Rima 264 144/43. pr. Kr … Hrvatski jezični portal
dubleta — dublèta ž <G mn dublétā> DEFINICIJA 1. razg. ono što postoji u dvije jedinice, u dva različita lika, često par podjednakih predmeta; inačica 2. lingv. dvije riječi u istom jeziku različita oblika, a katkada i značenja, potekle od iste… … Hrvatski jezični portal
