Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
haračiti — haráčiti (Ø) nesvrš. <prez. hàrāčīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA 1. pov. ubirati harač 2. razg. pustošiti, pljačkati, otimati [vojska je tri dana haračila po osvojenom gradu] ETIMOLOGIJA vidi harač … Hrvatski jezični portal
hárati — hára|ti (∅) nesvrš. 〈prez. hȃrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}pustošiti, razarati 2. {{001f}}pljačkati, otimati, uništavati; haračiti (2) 3. {{001f}}(o bolestima) vladati [∼ gripa; ∼ kuga] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uharačiti — uharáčiti svrš. <prez. uhàrāčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. uhàrāčen> DEFINICIJA reg. dobiti što, dobiti što korisno ETIMOLOGIJA u + v. harač, haračiti … Hrvatski jezični portal
harati — hárati (Ø) nesvrš. <prez. hȃrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. pustošiti, razarati 2. pljačkati, otimati, uništavati; haračiti (2) 3. (o bolestima) vladati [hara gripa; hara kuga] ETIMOLOGIJA vidi harač … Hrvatski jezični portal
