- gúziti
- gúziti (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. gȗzīm (se), pril. sad. -zēći (se), gl. im. gužēnje〉 vulg. {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}a. {{001f}}spolno općiti b. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}zafrkavati, zavitlavati 2. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}pokazivati, isticati guzicu b. {{001f}}gurati se, uguravati se{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.