- gràbljiv
- gràbljiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji je sklon da grabi; grabežljiv 2. {{001f}}koji je sklon da zgrabi, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}grabiti (1b){{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
gràbljiv
Look at other dictionaries:
grabljiv — gràbljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji je sklon da grabi; grabežljiv 2. koji je sklon da zgrabi, usp. grabiti (1b) ETIMOLOGIJA vidi grabiti … Hrvatski jezični portal
grabljív — a o prid. (ȋ í) zastar. grabežljiv: grabljiv človek / z grabljivimi rokami je segel po cvetju / grabljiva zver … Slovar slovenskega knjižnega jezika
grabèžljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji je sklon grabežu; grabljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gràbljivac — m (gràbljivica ž) 〈G gràbljīvca, N mn gràbljīvci, G gràbljivācā〉 onaj koji je grabljiv, sklon grabljenju [ptica grabljivica] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gràbljivo — pril. grabilački, na grabljiv način; pohlepno, otimački … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gràbljivōst — ž osobina onoga koji je grabljiv; grabežljivost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
grabljivac — gràbljivac m (gràbljivica ž) <G gràbljivca, N mn gràbljīvci, G gràbljivācā> DEFINICIJA onaj koji je grabljiv, sklon grabljenju [ptica grabljivica] ETIMOLOGIJA vidi grabiti … Hrvatski jezični portal
grabljivo — gràbljivo pril. DEFINICIJA grabilački, na grabljiv način; otimački, pohlepno ETIMOLOGIJA vidi grabiti … Hrvatski jezični portal
grabljivost — gràbljivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je grabljiv; grabežljivost ETIMOLOGIJA vidi grabiti … Hrvatski jezični portal
