govòrljiv

govòrljiv
govòrljiv prid. odr. -ī〉 {{c=0}}koji rado i bez ustezanja govori o čemu onoliko koliko treba, kojemu ne nedostaje riječi; rječit, {{/c}}opr. šutljiv{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}mutav{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • govorljiv — govòrljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji rado i bez ustezanja govori o čemu onoliko koliko treba, kojemu ne nedostaje riječi; rječit, opr. šutljiv, mutav ETIMOLOGIJA vidi govor …   Hrvatski jezični portal

  • govorljív — a o prid. (ȋ í) ki se da (gladko) govoriti: dialog njegove drame je neprisiljen, govorljiv in duhovit // redko zgovoren: fant po naravi ni preveč govorljiv …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • elokvèntan — prid. 〈odr. tnī〉 koji je okretan u govoru, govornički uvjerljiv; rječit, govorljiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • glagòljiv — prid. 〈odr. ī〉 (u šali) koji rado, lako i mnogo govori; govorljiv, razgovorljiv, blagoglagoljiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • govòrljivo — pril. na govorljiv način; rječito, brbljivo …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • govòrljivōst — ž osobina onoga koji je govorljiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nàsrati — (što) svrš. 〈prez. nàserēm, pril. pr. āvši, prid. trp. nȁsrān〉 vulg. 1. {{001f}}izvršiti veliku nuždu u obilnoj količini, {{c=1}}usp. {{ref}}srati{{/ref}} 2. {{001f}}pren. proizvesti veliku količinu čega beskorisnog, glupog ili lošeg [∼ mnogo… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nasrati — nàsrati (što) svrš. <prez. nàserēm, pril. pr. āvši, prid. trp. nȁsrān> DEFINICIJA vulg. 1. izvršiti veliku nuždu u obilnoj količini, usp. srati 2. pren. proizvesti veliku količinu čega beskorisnog, glupog ili lošeg [nasrati mnogo glupih… …   Hrvatski jezični portal

  • praznogovorljiv — praznogovòrljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji prazno govori, koji upotrebljava prazne riječi, koji drži prazne govore ETIMOLOGIJA v. prazan + v. govor, govorljiv …   Hrvatski jezični portal

  • eglendžija — eglèndžija m <N mn e> DEFINICIJA reg. 1. onaj koji zabavlja, koji stvara ugodno raspoloženje u kakvu društvu 2. onaj koji rado i bez ustezanja govori o čemu onoliko koliko treba, onaj komu ne nedostaju riječi; onaj koji je govorljiv, rječit …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”