gȁzda

gȁzda m 〈G mn gȃzdā/-ī〉 (uz vlastito ime, ob. se ne sklanja) {{c=0}}1. {{001f}}gospodar, vlasnik, posjednik {{/c}}[∼ imanja] {{c=0}}2. {{001f}}dobrostojeći, imućan čovjek (ob. na selu) 3. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}poslodavac, šef (ob. obrtnik)

⃞ {{001f}}{{/c}}biti svoj ∼ {{c=0}}biti svoj gospodar, biti neovisan; riječ za oslovljavanje 1. {{001f}}kad se zna da je netko vlasnik, poslodavac, stanar kod kojeg se radi itd., da se izbjegnu mogući nesporazumi kad bi »gospodin« bilo suviše službeno, a »gospon« nedovoljno pristojno 2. {{001f}}kad se obraća gospodaru na selu {{/c}}(ž spol vokativ gazdarice) {{c=0}}zatim {{/c}}fam. {{c=0}}vlasniku radionice, trgovcu koji sam izravno prodaje na tržnici i sl.; {{/c}}truli ∼ ekspr. {{c=0}}veliki gazda, bogataš, onaj koji ne zna što će s novcem, koji ima vrlo veliko seosko imanje

{{/c}}✧ {{001f}}mađ.