Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
furija — fȗrija ž DEFINICIJA 1. (Furije) mit. starorimske božice osvete, starogrčke Erinije 2. pren. a. zla, svadljiva ženska osoba b. jarost, bijes, pomama, mahnitost [uhvatila ga furija] ETIMOLOGIJA lat. Furia: bijes … Hrvatski jezični portal
furija — fùrija dkt. Brangióji, tù darai̇̃si fùrija … Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas
fúrija — e ž (ú) 1. nav. mn., v rimski mitologiji boginja maščevanja: erinije in furije; bežal je, kot bi ga furije preganjale; divjala je kakor furija 2. pog., ekspr. vihrav, razburljiv človek: nekdaj nežna deklica se je spremenila v furijo; takšna… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
furija — fùrija sf. (1) DŽ 1. senovės graikų ir romėnų mitologijoje – viena iš keršto deivių. 2. prk. pikta, kerštinga moteris; ragana … Dictionary of the Lithuanian Language
furiozan — fȕriōzan prid. <odr. znī> DEFINICIJA koji je kao furija [furiozan ritam plesa; furiozan karakter]; bijesan, divlji, pomaman, silovit ETIMOLOGIJA vidi furija … Hrvatski jezični portal
Erínije — ž mn 〈N Erínija〉 mit. grčke božice osvete, tri sestre iz podzemnog svijeta, progone ubojice i druge počinioce zlodjela, ali često i same podstiču čovjeka na osvetu da bi ga onda kažnjavale; zli dusi, bjesovi, Srde, Furije, {{c=1}}usp.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fȕriōzan — prid. 〈odr. znī〉 koji je kao furija [∼ ritam plesa; ∼ karakter]; bijesan, pomaman, divlji, silovit … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sŕda — sŕd|a ž 1. {{001f}}(Srda) furija (1,2) 2. {{001f}}hip. ona koja se srdi (djevojka na svoga dragana) [∼o moja ne srdi se na me] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
srda — sŕda ž DEFINICIJA 1. mit. furija (1,2) 2. hip. ona koja se srdi (djevojka na svoga dragana) [srdo moja ne srdi se na me] ETIMOLOGIJA vidi srditi … Hrvatski jezični portal
džadija — džàdija ž DEFINICIJA reg. 1. čarobnica, vračara 2. furija, zla žena; vještica ETIMOLOGIJA tur. cadı ← perz. ǧādū … Hrvatski jezični portal
