Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
finoća — finòća ž DEFINICIJA 1. svojstvo onoga što je fino, osobina onoga koji je uglađen 2. term. čistoća izražena mjerom [finoća zlata] 3. sitnoća u rezultatu obrade [finoća mliva] ETIMOLOGIJA vidi fin … Hrvatski jezični portal
finôča — e ž (ó) lastnost, značilnost finega: ugotavljati finočo niti; finoča moke, preje / velika finoča izdelave / star. finoče sloga finese … Slovar slovenskega knjižnega jezika
titar — tìtār m <G titára> DEFINICIJA 1. kem. koncentracija neke tvari u otopini za titriranje 2. finoća vlakna izražena duljinskom masom 3. stupanj finoće zlatnog ili srebrnog novca ETIMOLOGIJA fr. titre: kvalifikacija, finoća … Hrvatski jezični portal
finèsa — ž 1. {{001f}}mala, tanana razlika u čemu; nijansa [∼ u dirigiranju; ∼ u izražavanju] 2. {{001f}}finoća i delikatnost u izvedbi ili u izradi čega ✧ {{001f}}fr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šlı̏f — m 〈N mn ovi〉 reg. 1. {{001f}}uglađeno ponašanje, finoća, otmjenost [imati ∼a] 2. {{001f}}izbrušeno mjesto, uglađen brid (stakla) ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šlif — šlȉf m <N mn ovi> DEFINICIJA reg. 1. uglađeno ponašanje, finoća, otmjenost [imati šlifa] 2. izbrušeno mjesto, uglađen brid (stakla) ETIMOLOGIJA njem. Schliff ≃ schleifen: šlifati … Hrvatski jezični portal
rafinman — rafìnmān (rafinmȃn) m <G rafinmána> DEFINICIJA razg. tankoćutnost, finoća i osjetljivost u procjenjivanju kvalitete čega, stvaranju suda o čemu [umjetnički rafinman; slikarski rafinman; rafinman ukusa] ETIMOLOGIJA vidi rafinirati … Hrvatski jezični portal
fineca — finèca ž DEFINICIJA reg. finoća, uglađenost [krasi ga fineca] ETIMOLOGIJA tal. finezza v. fin … Hrvatski jezični portal
finesa — finèsa ž DEFINICIJA 1. mala, tanana razlika u čemu [finesa u dirigiranju; finesa u izražavanju]; nijansa 2. finoća i delikatnost u izvedbi ili u izradi čega ETIMOLOGIJA fr. finesse … Hrvatski jezični portal
