ȅlementāran

ȅlementār|an prid. 〈odr. -rnī〉 {{c=0}}1. {{001f}}osnovni 2. {{001f}}koji uvodi osnovna načela i znanja {{/c}}[∼no poznavanje jezika] {{c=0}}3. {{001f}}koji se odnosi na osnovne prirodne sile {{/c}}[∼na nepogoda]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼na analiza kem. {{c=0}}određivanje postotka pojedinih kemijskih elemenata u organskim tvarima; {{/c}}∼na gramatika {{c=0}}osnovna ili početna gramatika (ob. školska); {{/c}}∼na matematika {{c=0}}dio matematičke znanosti bez matematičke analize i ostalih složenih matematičkih tehnika; {{/c}}∼na nepogoda meteor. {{c=0}}nesreća prouzrokovana djelovanjem prirodnih sila (obilnije oborine, potresi i sl.); {{/c}}∼na snaga {{c=0}}snaga prirodnih sila, elemenata; {{/c}}∼na tvar {{c=0}}makroskopski uzorak neke tvari sastavljene od istovrsnih atoma; {{/c}}∼ne čestice fiz. {{c=0}}čestice za koje se vjeruje da nisu sastavljene od manjih (jednostavnijih) čestica; mogu biti osnovni dijelovi materije ili nosioci fundamentalnih interakcija (elektromagnetske, slabe, jake i gravitacijske), dijele se u tri skupine: leptoni i kvarkovi (čestice koje su osnovni dijelovi materije), te kalibracijski (baždarni) bozoni (čestice koje su nosioci fundamentalnih interakcija); {{/c}}∼ne funkcije mat. {{c=0}}klasične funkcije, u koje se ubrajaju polinomi, eksponencijalne i logaritamske funkcije, trigonometrijske i arkus-funkcije te sve funkcije dobivene od navedenih pomoću četiri osnovne aritmetičke operacije i kompozicijom funkcija{{/c}}