ȅho

ȅho m 〈G ȅha, N mn ȅha, G êhā〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(Eho) ž mit. {{c=0}}brbljava nimfa koju je Hera kaznila tako da je mogla samo ponavljati riječi koje je izrekao netko drugi; zaljubila se u Narcisa, ali kako mu nije mogla izraziti ljubav, u očaju se ubila i od nje je ostala samo jeka 2. {{001f}}odbijanje valova zvuka ili glasa u prirodi ili u kakvoj prostoriji, čuje se kao ponavljanje; jeka {{/c}}[javlja se ∼] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}odjek (o glasovima, društvenim događajima, reklamama) {{/c}}[događaj je dobio svoj ∼ i u novinama]

✧ {{001f}}grč.