Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
erupcija — erùpcija ž DEFINICIJA 1. silovito i naglo izbijanje lave iz utrobe Zemlje 2. pren. naglo izražavanje, očitovanje osjećaja ili raspoloženja [erupcija srdžbe; erupcija oduševljenja]; izljev, provala ETIMOLOGIJA lat. eruptio ≃ erumpere: izbiti,… … Hrvatski jezični portal
erúpcija — e ž (ú) 1. geol. prodor lave in drugih snovi iz notranjosti zemlje na površje, vulkanski izbruh: erupcija je povzročila strah med prebivalstvom / podzemeljska erupcija; pren., knjiž. čustvena erupcija 2. med. nagel pojav izpuščaja, zlasti pri… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
Nikola Kitanovic — was born on February 21st, 1956 in Kikinda, a little town in the north of Serbia. [ Beleska o piscu Nikoli Kitanovicu, u Pogovoru knjizi NN Lice , Novi Sad, 2007 ] He finished the primary school in Telep, a poor suburb of Novi Sad. After having… … Wikipedia
vùlkānskī — vùlkānsk|ī prid. koji potječe od vulkana, kojemu je vulkan ishodište, koji se odnosi na vulkane ∆ {{001f}}∼a erupcija izbijanje lave, plinova i vulkanskog pepela; ∼e stijene stijene nastale kristalizacijom ili skrućivanjem magme; eruptivne ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vulkanski — vùlkānskī prid. DEFINICIJA koji potječe od vulkana, kojemu je vulkan ishodište, koji se odnosi na vulkane SINTAGMA vulkanska erupcija izbijanje lave, plinova i vulkanskog pepela; vulkanska isparavanja otrovni plinovi koji se šire prilikom… … Hrvatski jezični portal
Fuji — (izg. fùdži) (Fujiyama, Fujisan) DEFINICIJA geogr. vulkan na otoku Honshuu, Japan, posljednja erupcija 1707. ETIMOLOGIJA jap. Fujiyama: sveto brdo … Hrvatski jezični portal
eruptivan — ȅruptīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA 1. koji je izbačen erupcijom, koji je posljedica erupcije [eruptivno kamenje]; vulkanski 2. pren. koji se naglo očituje [eruptivan karakter; eruptivan temperament]; buran, impulzivan, silovit, žestok 3 … Hrvatski jezični portal
eruptivno — ȅruptīvno pril. DEFINICIJA na eruptivan način; naglo, žestoko ETIMOLOGIJA vidi erupcija … Hrvatski jezični portal
izbrúh — a m (ȗ) 1. glagolnik od izbruhniti: izbruh gejzira, ognjenika // prodor česa iz notranjosti zemlje na površje: pri vrtanju je prišlo do izbruha; izbruh nafte, plina; moč izbruha / podmorski izbruh 2. ekspr. izražanje čustev, razpoloženja… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
podzêmeljski — tudi podzémeljski a o [mǝl] prid. (ē; ẹ̑) nanašajoč se na podzemlje 1, 3: podzemeljski deli rastlin; podzemeljska favna / podzemeljska voda / spoznavati podzemeljski svet; podzemeljske jame / podzemeljski hodnik, rov / podzemeljska železnica… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
