- e
- e1, E {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}〈m〉 {{c=0}}glas e {{/c}}[ovaj e] {{c=0}}2. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}〈sr〉 {{c=0}}slovo e {{/c}}[malo e, veliko E] {{c=0}}b. {{001f}}izvan konteksta {{/c}}[ovo e, 〈mn〉 ova e]————————e2 uzv. {{c=0}}1. {{001f}}za pojačavanje nekog osjećanja (sumnje, čuđenja, odobravanja, negodovanja itd.) {{/c}}[∼, čuda] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}za dozivanje i pozdravljanje u intimnijem odnosu, uz duže izgovaranje diftongizira se (ei) i prelazi u ej{{/c}}————————e3 čest. {{c=0}}1. {{001f}}(samostalno) u situaciji kad se tko čega sjeti {{/c}}[∼! Zaboravio sam ključeve] {{c=0}}2. {{001f}}(u kombinaciji s drugim riječima) {{/c}}[∼ (da, zbilja) nisam te ništa o tome pitao], {{c=1}}usp. {{ref}}zbı̏lja1{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼ što ti je, {{c=1}}v. {{ref}}što ⃞{{/ref}}, usp. {{ref}}kȁd2 ⃞{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.