dȗžnī

dȗžnī
dȗžnī prid., {{c=1}}v. {{ref}}dužinski{{/ref}} {{/c}}[∼ metar za razliku od četvorni ili kvadratni]

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • dužni — dȗžnī prid. DEFINICIJA v. dužinski [dužni metar za razliku od četvorni ili kvadratni] ETIMOLOGIJA vidi dug …   Hrvatski jezični portal

  • ВЫТЯГИВАНИЕ БЕЗЛОДОЧНОЕ — выработка листового стекла путём формования ленты со свободной поверхности стекломассы (способ Питтсбурга) (Болгарский язык; Български) безлодково изтегляне (Чешский язык; Čeština) bezvýtlačnicové tažení skla (Немецкий язык; Deutsch) düsenloses… …   Строительный словарь

  • Rokeri s Moravu — (Рокеры с Моравы) Жанр Balkan Folk Годы с 1977 года Страна …   Википедия

  • Чачич, Радимир — Радимир Чачич хорв. Radimir Čačić …   Википедия

  • dùžīnskī — prid. koji se odnosi na dužinu (za razliku od prostorni, kubni itd.) [∼ metar]; dužni …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dúžan — prid. 〈odr. dȗžnī〉 koji ima dug ili dugove ⃞ {{001f}}biti ∼ imati dužnost, imati obvezu; ne ostati (komu) ∼ vratiti pakost istom mjerom; ni kriv ni ∼ kad tko strada potpuno nevin ili bez svoje krivnje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mòrāl — m 〈G morála〉 1. {{001f}}shvaćanje odnosa prema dobru i zlu u najširem smislu; ukupnost nepisanih društvenih načela, normi, ideala, običaja o ponašanju i odnosima među ljudima koji se nameću savjesti pojedinca i zajednice, u skladu s općim… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pòsljednjī — pòsljednj|ī prid. 1. {{001f}}koji se nalazi ili slijedi na kraju čega, za kojim ne slijedi ništa; zadnji 2. {{001f}}koji je jedini ostao, koji je preostao 3. {{001f}}koji prethodi sadašnjemu, koji je upravo spomenut, koji se događa neposredno… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • utjerìvāč — (čega) m (utjerivàčica ž) 〈G utjeriváča〉 onaj koji se bavi utjerivanjem [∼ dugova onaj koji za račun posuđivača, kockarnice i sličnih vjerovnika naplaćuje novac od onih koji su dužni, najčešće brutalnim sredstvima] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • štı̏brēnci — m mn 〈N štı̏brenac, G ēnca, G štı̏brenācā〉 pov. oni koji su dužni plaćati štibru, oni koji su u određenoj vrsti kmetskog odnosa u Hrvatskoj ∆ {{001f}}bune štibrenaca pov. bune u Zagrebu i okolici (Sisak) 1608. i 1659 …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”